"Tartuf" (La Trufa) nije samo malena, iznimna zgrada na zapadnoj obali Španjolske. To je konceptualna konstrukcija, zasnovana na procesnom mišljenju (poput znanstvenog istraživanja), koja je uspjela kombinirati jedinstvenu pokusnu intervenciju s vrlo specifičnom građevinom u određenom okolišu. Program je bio dovoljno jednostavan da sav trud i radost (koji za arhitekte obično idu zajedno) budu u ranoj konceptualnoj fazi. Nema brige oko savršenstva oblika ili forme, nema potrebe za iscrpljujućim radom na detaljima. Pokretačka sila bila je arhitektova sposobnost da smisli priču i napiše odgovarajući scenarij. To je jedan od onih rijetkih trenutaka kada arhitektura postaje film ili pisanje, a građevina je usporediva s filmom ili romanom. Naime, kao i tamo, kad započnete proces (izgradnju), ne znate kako će završiti (konačni oblik građevine). 

Zapravo, ovdje nije bilo (tradicionalnoga) arhitektonskog projekta. Anton Garcia-Abril, voditelj studija Ensamble, htio je stvoriti (arhitektonsku) sintezu "koristeći različite aspekte prirode: mineralni, biljni i životinjski". Također je programirao funkcionalan sustav na temelju kronoloških "zbivanja" koji je omogućio stvaranje unutarnjega zaštitnog prostora, kolibice na vrhu planine koja gleda na Atlantski ocean. To je bio cilj, ali nije napravljen nijedan arhitektonski crtež da predvidi ishod...